Mi nismo zaljubljeni. Nismo čak ni prijatelji. Mi smo samo dva stranca koja se previše poznaju. A falit će mi. Nek’ mi se Bog smiluje koliko će mi faliti.

Znate već onu staru: “Sve što je lepo, kratko traje”. Često i suviše kratko. Baš kad se navikneš da je lepo, probudi se razum. Savest. Nekako si svestan da je to oduvek samo bio početak kraja. I sve ima smisla, a opet je tako besmisleno. Izvini. Greška je moja. U meni je feler, to odveć znam. Lakše je razumeti kada samo sebe možeš da okriviš. Nije stvar u kajanju. Stvar je u krivnji. Trenutak u kojem samu sebe prezirem konačno je tu. Samo da nisam poslušala. Dvadeset minuta. Dovraga i minuti. Trebala sam ugasiti sve satove i zaboraviti na vreme. To me najviše boli. Što sam se pojavila tu bez razmišljanja. Posle toga je sve drugo postalo suvišno. Nikakav spektakularan čin uništio je sve drugo. Ne razumem zašto. Verovatno nikada neću ni razumeti. Pitati više neću, to je garant. Samo zaboravi. Loše si procenila, malena. Sada se nosi s onim što si odabrala. Idemo dalje, cirkus napušta grad. Publika je oduševljena, organizator zadovoljno trlja dlanove dok gleda u prihod koji je predstava donela. Eto ti škola, malena. Samo se na sebe možeš osloniti. Nikoga drugog apsolutno nije briga. Budi jaka. Budi svoja. Budi samostalna. Samoj sebi postani prioritet. I ne dozvoli im nikada više da ti prilaze. Nikome. Videla si, uzmu od tebe samo deo, puste te da se navikneš, mame ti lažima osmehe na licu. Dopuste ti da poveruješ u nemoguće i okrenu leđa. Vukovi. Zar imaju pravo da govore o dobroti sveta? Ne! Pre ćeš dobrotu dobiti od onoga ko ništa o tebi ne zna. Svako rame za plakanje je lažno. Pusti te da se prepustiš, da priznaš ono što još ni samoj sebi nisi priznala. Otkrije tvoje slabosti, zadobije tvoje poverenje, zatim ti samo ode iz života kao da nikakav trag ostavio nije. Osetiš hladnoću u svakom pogledu. Prođe dan, ili dva, a ti sebe ubeđuješ da nije tako. Mnogo radi, obaveze se gomilaju, potreban mu je odušak. Postojim još negde u njemu. Laži! Nikada ne veruj u to, malena. Skupi svu snagu sveta i usmeri je na ravnodušnost. Postani bezosećajna kučka i oteraj dovraga sve. Nikada više sebi ne dopusti da neko zadobije tvoje poverenje, niti tvoje snove, tvoje misli. Samo na sebe. Pisaću ti milion puta na koga da se osloniš. Nije dovoljno jednom to reći. Moraš da svaki dan završiš misleći samo na sebe, i svako jutro da započneš verujući samo sebi. Niko nije vredan da zna. Sve što si preživela, pokopaj duboko u sebi i kad god pomisliš da poveruješ nekome seti se da si preživela sama, nema koristi od pričanja o tome. Nije im stalo. Nikome. Što pre se osvesti i promeni tu ploču u svojoj glavi. Odveć bezvezna pesma o dragstoru ne treba da ti bude himna. Slab je na tu pesmu, pa šta? Svi smo mi slabi na nešto. I ti si bila slaba na njega, pa čemu? Samo si jedna u nizu, beznačajna, nebitna. Probudi se, malena. Što pre realnosti pogledaš u oči, to bolje za tebe. Zaboravi! Teško jeste, ali nemoguće nije. “Ja sam od onih što znaju sami kad treba da odu. Ako nešto znam, onda znam da budem sam.”

Komentariši